Kako znam imamo li trofaznu struju?

Trofazna struja prepoznaje se po priključku, ne po utičnici

Trofaznu struju obično prepoznaješ po tome kako izgleda priključak, a ne po tome što je na njemu napisano. Obični (kućanski) priključak radi na jednoj fazi; trofazna struja radi s tri faze istovremeno. Ta razlika vidljiva je u razvodnom ormaru i na samoj utičnici: trofazna grupa ima drugačiji, snažniji priključak od uobičajenih utičnica i sklopki, a odgovarajući utikači su okrugli, s više polova, i često plave ili crvene boje, umjesto plosnatog dvopolnog utikača koji imaju većina kućanskih uređaja. U razvodnom ormaru takva grupa se često ističe jer se razlikuje od niza običnih grupa: druga boja ili oblik priključka, a nekad i vlastiti, posebno označen dio instalacije.

U slučaju dvojbe, najpouzdaniji način da se dobije sigurnost je provjeriti kod instalatera ili elektrikara, pogotovo jer pogrešna procjena ima posljedice za to što se sigurno može priključiti. To postaje relevantno čim se dodaje uređaj koji zahtijeva veliku snagu — punjač za električna vozila je poznat primjer toga — jer tada mora biti jasno je li postojeći priključak za to prikladan ili se nešto mora prilagoditi. Vizualna procjena iz razvodnog ormara daje prvi dojam, ali sama instalacija, s kabliranjem iza nje, u konačnici određuje je li trofazna struja stvarno dostupna.

Što o tome propisuje NEN 1010

Ova podjela na priključke, grupe i način na koji je instalacija izvedena, spada pod NEN 1010, normu za niskonaponske instalacije. Ta norma ima zakonski status putem Bouwbesluita (Građevinskog pravilnika) i opisuje kako električna instalacija — uključujući priključke za trofaznu struju — treba biti izvedena. Za točne zahtjeve u konkretnoj situaciji, sama norma, ili objašnjenje instalatera koji s njom radi, je ovlašteni izvor.